MESO

Dramski tekst Meso bavi se zamršenim odnosom majke i kćeri kroz koji se tematizira brutalnost suvremenog društva u kojem fizički izgled postaje kapital kojim se upravlja i manipulira. Navedena brutalnost očituje se kroz različite vrste nasilja kojima se ovaj dramski komad, pa time i predstava, bavi.

Prvi sloj nazire se kroz odgojne metode samohrane majke kojima nastoji svoje neispunjene snove ostvariti kroz život kćeri Ajše. Pri tome se prvenstveno pouzdaje u njezinu mladost i ljepotu. Od malih nogu suočava je s odgojnim metodama kojima je cilj od djevojčice stvoriti ženu koja će do novca, a time i moći, dolaziti manipulacijom nad suprotnim spolom.

U društvu koje neprestano eksploatira žensku ljepotu, majci se čini jedino razumljivo da kapitalizira kćerinu vanjštinu bruseći njene zavodljive manire, ali i upozoravajući je na muški pogled na svijet u kojem je žena isključivo predmet žudnje.

Ajša se, kako odrasta, sve više želi odcijepiti od majčine kontrole, ali s obzirom da je jedino što poznaje iskorištavanje vlastitog tijela, svoju slobodu pokušava naći upravo u primjenjivanju metoda koje joj je majka šaptala još dok je bila u utrobi.

U želji da postane svoja, a ne svačija Ajša se zapliće u nasilne odnose u kojima joj se događa upravo suprotno – ona potpuno gubi sebe. Postaje objekt, proizvod majčinog, ali i društvenog odgoja koji ženu stavlja u poziciju promatrača, a ne kreatora vlastite sudbine. Ona postaje tragičan lik u suvremenom svijetu, svijetu koji se zadržava na površnosti vanjštine.

Upravo je pitanje društva, odnosa uspjeha, novca i moći koja se u njemu raspodjeljuje razlog zbog kojeg majka zapada u opsesiju da kćeri i sebi na takav način osigura stabilan život. Ona je sama proizvod nesretnog iskustva odbačenosti nakon što je, ona vjeruje, naivno vjerovala u nešto što nadilazi tjelesnu požudu. Majka vlastito iskustvo koristi kako bi svoju kćer spasila od iste sudbine vjerujući kako je za to pronašla savršen recept. Živjet ćeš lijepi, lijepi život, vjeruje majka iako je upravo ona ta koja taj mladi život svojim opsesivnim ponašanjem neprestano guši.

Ljubav, vapi Ajša. Sloboda na bilo koji način. Može li se u instant svijetu u kojem živimo, svijetu koji okreće glavu od nasilja kojem neminovno svjedoči, koji prikazuje lica ispeglana filterima ispod kojih se možda nalaze i masnice, svijetu koji još uvijek nudi opciju da je žrtva nasilja sukrivac u zločinu uopće doseći ideal slobode?

Karla Leko