KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU

Najizvođenija predstava ZPA – KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU u režiji Marije Šarić Ban, premijerno je izvedena 11. srpnja na sceni KLZ-a ( u sklopu ZKLJ, 2005. god.) te je od tada do danas  igrana  oko 25 puta uključujući i gostovanja na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku i Festivalu bajke u Ogulinu.Obnavljana  je 4 puta, a  zadnji put je igrala u KLZ 2018. godine .

Ova dramsko-plesna predstava nadahnuta  je tradicijom pripovijetke   Ivane Brlić Mažuranić,Kako je Potjeh tražio istinu, a glazbom i kostimografijom je smještena na područje Dalmatinske zagore. Neponovljivom i izvornom mitološkom pričom spisateljica razumski objašnjava nerazumljive pripovijesti o bogovima i ljudima. Za autore ove predstave,redateljicu Mariju Šarić Ban i koreografkinju Sanju Petrovski,poniranje Ivane Brlić Mažuranić u područje mitologije djeluje istinski inspirativno. Arhetipski motivi vječne borbe dobra i zla pomoću slika iz drevnih mitova ,pripovijedaju o sudbini običnih ljudi. Glazba Mojmira Novakovića organski je upletena u tkanje ove duboko moralne priče.

Režiju, dramaturgiju, kostimografiju i scenografiju potpisuje dr.art. Marija Šarić Ban, a predstava je ujedno mjesto istraživanja i javna prezentacija njezina umjetničkog doktorskog rada 8 obranjenog 2022. god. ) pod nazivom 'Sinergija kazališnog kostima i scenskog prostora' na poslijediplomskom studiju Slikarstvo ,Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Iz kritike:

Prikazujući sudbinu starca Vjesta i njegova tri unuka; Potjeha, Maruna i Ljutiše, predstava u dvanaest slika govori o traženju istine i vječnoj borbi između dobra i zla, o nebrizi mladih za stare i samoći starosti, ali pokazuje i ljubav koja na kraju iskupljuje i pobjeđuje zlo. Tijekom cijele predstave izmjenjuju se i prepleću glumačka igra i ples, koji od početka do kraja zadržavaju arhaičnost originalne priče. Njezinu čarobnost osobito upotpunjuju i raskošni kostimi, koji u do u detalje osmišljenim i izvedenim pokretima plesača, mimici na tijelima izvođača ne samo da plešu nego žive, stvarajući nevjerojatno magične odnose. Sve to prati autentična etnoglazba Mojmira Novakovića, koja cijelu izvedbu stapa u jedinstven umjetnički doživljaj. Osim Marije Šarić Ban i Mojmira Novakovića bio bi grijeh ne spomenuti i Sanju Petrovski, kao i njezin ansambl plesača koji su demonstrirali vrsnu ekspresivnost i zavidnu tehniku plesa.( Andrija Tunjić, Matica Hrvatska,Vijenac 534 -535 )