BREVIJAR: VOLITE LI ZADAR?

Predstava Hrvatskog narodnog kazališta Zadar u suradnji sa Zadarskim plesnim ansamblom Brevijar: Volite li Zadar? je poziv na dijalog i podsjetnik na moć kazališta kao sredstva društvene kritike i transformacije. Ovo scensko djelo za koje režiju i koreografiju potpisuje Sanja Petrovski u suradnji sa svojim plesačima, interdisciplinarnog je karaktera u razmeđi između forme i sadržaja. Predstava je također poticaj na pronalaženje prostora zajedništva, podrške i otpora umjetničke zajednice, potvrda identiteta i prikaz presjeka akumulacije znanja lokalne sredine.

Tema predstave detektirana je kroz nekoliko literalnih i publicističkih izričaja: Predrag Matvejević Mediteranski brevijar, Ante Perković Volite li Zadar?,  kraći roman Slobodana Novaka Izgubljeni zavičaj i Mediteranski armerun autora Brune Ćurka i fotografa Stipe Suraća. Sva ova djela imaju sličnu strukturu koja je poslužila i za format predstave. Tisućama godina star grad s izraženim šarmom mediteranske kulture življenja je na neki način glavni junak predstave. Zadar je Grad koji se rušio i obnavljao, mijenjao i stvarao svoju novu povijest kao ni jedan drugi grad na obali. Postići ravnotežu između tradicije i osobne evolucije, a istovremeno premostiti traume uslijed suočenosti s prestravljenosti današnjom stvarnosti, zadatak je koji su postavili plesači Zadarskog plesnog ansambla nudeći rješenje kroz tjelesnu prisutnost i neprestano obnavljanje.

Izvantekstualni realitet, mitski, povijesno stvarni i nadrealistični, prisutni su kod autora turističkog vodiča Ante Perkovića Volite li Zadar? To je vodič kroz znamenite događaje iz zadarske povijesti, kronologija događanja iz jednog drugačijeg rakursa. Odabrani isprepleteni motivi iz ove kultne knjige, pričaju priču o gradu koji na vrhuncu svog civilizacijskog dosega nestaje i gubi svoj identitet. Komunikacija ljudi i grada, ukradeni i memorirani trenuci, dijalozi plesom i pokretom, tjelesna memorija upisana kroz okamenjena sjećanja – sve to prikazano kroz interpretaciju suvremenog plesnog kazališta i fizičkog teatra. Spona između ljudi i grada dinamično je inkorporirana kroz konekciju kazališta, plesa i glazbe.

Predstava je nastala kao format kolaža analogija doživljaja prikazanih u knjizi paralelno s asocijacijama koje se bude kod izvedbenih umjetnika prilikom stvaralačkog procesa.

Kako postaviti predstavu koja je privlačna, vizualno, zvukovno, na koncu i emotivno ne samo plesnoj publici? Predstavu koja dotiče ambijent Mediterana, a da ne upada u zamku konvencija i trivijalnosti? (Sanja Petrovski)