BREVIJAR: VOLITE LI ZADAR?

Nova predstava Hrvatskog narodnog kazališta Zadar u suradnji sa Zadarskim plesnim ansamblom Brevijar: Volite li Zadar? je poziv na dijalog i podsjetnik na moć kazališta kao sredstva društvene kritike i transformacije. Ovo scensko djelo za koje režiju i koreografiju potpisuje Sanja Petrovski u suradnji sa svojim plesačima, interdisciplinarnog je karaktera u razmeđi između forme i sadržaja. Predstava je također poticaj na pronalaženje prostora zajedništva, podrške i otpora umjetničke zajednice, potvrda identiteta i prikaz presjeka akumulacije znanja lokalne sredine.

Tema predstave detektirana je kroz nekoliko literalnih i publicističkih izričaja: Predrag Matvejević Mediteranski brevijar, Ante Perković Volite li Zadar?, kraći roman Slobodana Novaka Izgubljeni zavičaj i Mediteranski armerun autora Brune Ćurka i fotografa Stipe Suraća. Sva ova djela  imaju sličnu strukturu koja je poslužila i za format predstave. Tisućama godina  star grad s izraženim šarmom mediteranske kulture življenja je na neki način glavni junak predstave. Zadar je Grad koji se rušio i obnavljao, mijenjao i stvarao svoju novu povijest kao ni jedan drugi grad na obali. Postići ravnotežu između tradicije i osobne evolucije, a istovremeno premostiti traume uslijed suočenosti s prestravljenosti današnjom stvarnosti, zadatak je koji su postavili plesači Zadarskog plesnog ansambla nudeći rješenje kroz tjelesnu prisutnost i neprestano obnavljanje.

Izvantekstualni realitet, mitski, povijesno stvarni i nadrealistični, prisutni su  kod autora turističkog vodiča Ante Perkovića Volite li Zadar? To je vodič kroz znamenite događaje iz zadarske povijesti, kronologija događanja iz jednog drugačijeg rakursa. Odabrani isprepleteni motivi iz ove kultne knjige, pričaju priču o gradu koji na vrhuncu svog civilizacijskog dosega nestaje i gubi svoj identitet. Komunikacija ljudi i grada, ukradeni i memorirani trenuci, dijalozi plesom i pokretom, tjelesna memorija upisana kroz okamenjena sjećanja – sve to prikazano kroz interpretaciju suvremenog plesnog kazališta i fizičkog teatra. Spona između ljudi i grada dinamično je inkorporirana kroz konekciju kazališta, plesa i glazbe. 

Predstava je nastala kao format kolaža analogija doživljaja prikazanih u knjizi paralelno s asocijacijama koje se bude kod izvedbenih umjetnika prilikom stvaralačkog procesa.

Kako postaviti predstavu koja je privlačna, vizualno, zvukovno, na koncu i emotivno ne samo plesnoj publici? Predstavu koja dotiče ambijent Mediterana, a da ne upada u zamku konvencija i trivijalnosti?    ( Sanja Petrovski )

                                                                                   ••••••••

Lijepo je znati da nobl običaji nisu izumrli s plemstvom. Mnogi ih se mladić i danas tvrdoglavo drži. Traži li mjesto gdje će ga stvarnost najteže zateći, trokut Varoške, Stomorice i Kovačke odličan je izbor. Tamo je – zbog ljudi, klime, mora, alkoholne mudrosti, umorne ljepote zgrada, blještanja očiju u gustoj tinti noći ili tko zna čega – stalno otvoren portal u nadrealno.

Kad si prvi put došla u Zadar, ono ljeto prije oluje, rekla si da je grad iz bajke. Mislio sam da je to zbog mene, ali me kasniji tijek događaja demantirao. Bit će da si stvarno osjetila ''karipsku atmosferu'' i čula jezik koji zvuči kao ''sretna pjesma''. Na zapadnom kraju Stomorice, dok su visoko iznad lepetali lancuni, a mekana ulična svjetla razrjeđivala noć taman koliko treba, vidjela si Barcelonu. Tad već nisam bio siguran hvališ li se štambiljima u putovnici ili dijeliš komplimente. Ja sam, kao i svi domoroci, patio od problema prevelike izloženosti: nisam bio svjestan gdje živim dok se nisam odmaknuo dovoljno daleko. Trebao mi je neki tuđ, neopterećen pogled, da mi reflektira vlastiti grad. Onda sam mogao istovremeno biti i stranac i znalac, turist i vodič, sjevernjak i južnjak. Mogao sam spojiti korijene i grane. I barem u tom varoškom trokutu, uz nekog tko prvi put korača onuda, biti cijela osoba.  ( Ante Perković: VOLITE LI ZADAR? )